STARI RIM
Coppiette" je talijanska inačica jerky-a. To su bili suhi mesni štapići koje su proizvodili iz konjskog ili magarećeg mesa, a upotrebljavali su ih prvenstveno siromašni seljaci. Meso od buta narezali bi na kriške i polako bi ga dimili sve dok se ne bi osušilo i omekšalo. Upotrebljavali su također i kozje i ovčje meso. Coppiette potječe iz Castelli Romani iliti rimskih gradova, odnosno područja malih gradova na jugoistoku antičkog Rima. Meso je bilo začinjeno solju, komoračem i komadićima crvenog papra koji su davali okus tim suhim mesnim štapićima. Mesni štapići bili su povezani u paru po kojim je „copiette“ dobio svoje ime „maleni parovi“. Obično se sušio ispred ognjišta ili kamina 60 dana. Zbog toga je obično bio pripreman u zimskim mjesecima.
ZAPADNA AFRIKA
Etiopljani imaju već dugu povijest proizvodnje jerky-a kojeg su nazvali „Quanta“. Narezane trake od mesa bile su začinjene solju, crnim paprom i tradicionalnim etiopskim začinima berbere ili awaze (čili mix). Berbere je mješavina začina koji uključuju čili paprike, češnjak, đumbir, bosiljak i Fenugreek (grčko sijeno). To je omiljena mješavina začina u kuhinji Etiopije i Eritreja. Drugi oblik jerky-a koji možemo pronaći u zapadnoj Africi zove se „Kilishi“. Smatra se za poslasticu u Haus Landu, regiji u Nigeriji i Niger s ponešto stanovništva u Kamerunu, Obali Bjelokosti, Čadu, Togu, Gani, Sudanu, Gabonu i Senegalu. Kilishi je često beef jerky od goveđeg mesa, iako se mogu upotrijebiti i ovce i koze. Svaki ud je oslobođen od kostiju, a potom je svaki mišić narezan na tanke, listiću slične komadiće. Listići mesa ostavljani su da se osuše na suncu, nakon čega su ih potapali u umak od kikirikija, vode, luka i začina. Potom su listiće ostavljali kako bi se osušili, a onda bi ih ispekli na žičanoj mrežici. Tako konzervirani Kilishi može se čuvati nekoliko mjeseci.
JUŽNA AFRIKA
Povijest BEEF JERKYa ima korijene i u Južnoj Africi. „Biltong“ je na nizozemskom sastavljena od „bil“, što znači stražnjica, i „Tong“, što znači jezik ili vrpca. Domoroci Južnoafrikanci poput Khoikhoa pohranjivali su meso tako što su ga narezali na trake te posolili i ostavili ga da visi dok se ne osuši. Za veći dio stanovništva u regiji sušeno je meso bilo od osobitog značaja za preživljavanje. Europski istraživači pokušali su uzgajati stada životinja, ali to je trajalo godinama. Prvo im je bilo potrebno konzervirano meso prije i tako su sastavili izraz biltong. Povijest okrivljuje Voortrekkerse, grupu nizozemskih pionira, za širenje popularnosti biltonga na sjeveru 1800. godine. Biltong je napravljen vješanjem mesa na zraku za razdoblje od otprilike dva tjedna, a bio je poznat i kao meso od četrnaest dana. Ljudi su biltong pripremali u hladnim zimskim mjesecima kad je hladnoća pomagala kod sprječavanja razvoja bakterija. Tradicionalno su biltong marinirali u octu nekoliko sati, onda su marinadu bacili, a meso začinili solju i začinima. Mješavina začina sastavljena je od kamene soli, prženog korijandera, crnog papra i smeđeg šećera. Ocat je velik ubojica bakterija dok začini imaju sva antibakterijska svojstva.
KINA
Kineski povijesni oblik jerky-a zove se bakkwa i predstavlja slano sušeno meso obično napravljeno od svinjetine. Tehnika sušenja donesena je iz drevne kineske tehnike za konzerviranje mesa i slovi za delikatesnu. Meso za bakkwa narezano je tanko, marinirano i osušeno na zraku, prije nego ga se kuha nad vrućom pločom.
angebot